Istorija borilačkih veština

Published on 11/18,2011

Mnogi pogresno shvataju nastanak Kineskih borilackih vestina(kung fu) oslanjajuci prevashodno na razmisljenja i tumacenja Zapadnjackog uma i razmisljanja prema kojima su Budisticki monasi bili ratoborni ili agresivni.Ceo kung fu pa i Ving Tsun nastaje u Budistickim hramovima za potrebe Budizma.Da bi se dostiglo prosvetljenje ili satori u ucenju Budizma moralo se preci dosta stepenica ili stavki.Jedna od njih koja se veze za vise stanje svesti je postati umetnik u nekom poslu tj. dovesti svoj rad do neke vrste savrsenstva i razviti u sebi neku stvaralacku crtu.Posto svako nije moga biti slikar,pesnik,vajar i sl. Budisticki monasi su se dosetili necega sto je bilo dostupno skoro svakom coveku.Posto su svi manastiri bili uglavnom u prirodi gde je bilo u izobilju flore i faune,oni su poceli imitirati pokrete zivotinja u toj meri da su od toga pravili neku vrstu umetnosti i stvaralacke delatnosti.Kasnije su imitirali pokrete vise zivotinja ili borbe istih sa istim ciljem.Kroz sve to oni su hteli da svoje ucenje u Budizmi podignu na visok nivo stremeci ka satoriju.Treba reci da je ta vrsta umetnosti kasnije pocela da se koristi u borbi,najpe kao samoodbrana od napada raznih razbojnika i bandi a kasnije su neki monasi i koji su napustili hramove nepoznavajuci svrhu stecenih znanja u hramovima otisli drugim putem i poceli obucavati ucenike i ljude za borbu.Posle velike popularnost filmova o kung fu 70-ih i 80-ih godina proslog veka i doslo je do velike najezde razno raznih ljudi po manastirima,Budisti su bili primorani da se okrenu nekom drugom stvaralackom radu i umetnosti a kung fu su sve vise izbegavali i zanemarivali,jer ljudi koji su dolazili imali su totalno pogresno shvatanje o svemu.

 Krajem 2 i pocetkom 3 veka nastao je u Kini stari sistem fizicke kulture koji je kasnije nazvan "Stil pet zivotinja".Sastojao se u imitaciji pokreta pet zivotinja.Kroz istoriju skup pet zivotinja nije bio uvek isti.Prvi je bio sacinjen od:tigra,jelena,medveda,majmuna i ptice.Pored ovoga postojale su i kombinacije drugih zivotinja kao npr:tigra,konja,zmaja,zmije i zdrala.Bilo je naravno i drugih stilova.

 

 Velike zasluge za razvoj ving tsun-a ima jedan od najvećih majstora ovoga borilačkog sistema Yip Man. Došavši iz Fatshana u Hong Kong radio je na širenju ove veštine. Istovremeno njegov učenik Bruce Lee nastavio je sa širenjem ove vešine pridodajući tehnike iz drugih borilačkih veština i nazivajući tu novu stvorenu veštinu Jeet Kune Do. Tehnike Ving Tsuna dugo su godina čuvane kao tajna. U vreme Yip Mana postale su dosta popurarne u široj javnosti. U to vreme nije postaojao nikakav program i sistem učenja. Kasnije su neki od njegovih učenika stvorili svoje sisteme koje su nazvali po njima samima - na taj način što su ispred vešine dodali svoje ime ili prezime ili su pak uzeli neko ime veštine kao zaštitni znak ili logo. Danas su milioni ljudi širom sveta na direktan ili idirektan način došli u dodir sa ovom predivnom veštinom.

Podele Ving Tsuna nisu ispravne jer u praksi nepostoje. Najčešće se radi o nedovoljnom poznavanju same veštine i njenih principa ili neki od naziva pojedini ljudima služe samo kao marketinški potez ili trik, čime oni žele da se svrstaju u dobre stručnjake iz ove oblasti I da pri vuku što više ljudi u svoje borilačke škole, imajući pri tome i svoj prepoznatljivi logo.

 

Istorija Ving Tsuna/wing chuna

 Istorija:Ukratko

Za vreme vladavine Yung Chena(1723-1736)došlo je do požara u Siu Lam manastiru koji je predstavljao deo Shaolinskog hrama.Jedan mali deo monaha i poznavalaca borilačkih veština uspeo se sakriti i spasiti od sigurne smrti.Među njima je bila i monahinja Ng Mui koja je dugo posle katastrofe lutala po zemlji dok se napokon nije nastanila u hramu Belog Ždrala na Tai Leung planini koja se nalazi na granici Sečuan i Junan pokrajina.Dobro već poznavajući borilačke veštine koje je naučila u još nespaljenom hramu dala se na učenje i usavršavanje boljeg i praktičnijeg sistema borenja.Inspiraciju je dobila dok je posmatrala borbu izmedju velikog beloga ždrala i lisice.Monahinja Ng Mui ovu predivnu veštinu prenosi na svoju učenicu prelepu devojku Ving Tsun(Wing Chun) po kojoj veština i dobija ime.
Lepa devojka ovu veštinu prenosi na svoga muža Leung Bok Chau-a. On predaje ovu veštinu u nasleđe lekaru Leung Lan Kwai-u,koji podučava glumce u operskoj družini zvanoj "Sljedbenici,Crvene Džunke"Wong Vah Bo-a i Leung Yee Tei-a.Već u dubokoj starosti Leung Yee Tei prenosi ovu veštinu u nasleđe zajedno sa tehnikama duge motke i leptir mačeva lekaru iz Fošana dr. Leung Janu.Doktor iz Fošana podučava ovoj veštini svoja dva sina Leung Tsuna i Leung Bika,ali njegov najbolji učenik će postati Chan Wah Shun poznat po nadimku"Wah,menjač novca".Wah je svoji celokupnim naprednim sistemom podučio 16 naprednih učenika među kojima je kao 16 bio i YIP MAN.


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=155898

Leave a Reply

One Response to Istorija borilačkih veština