Ving Tsun u ogledalu vremena
Negde 70-ih i 80-ih godina prošloga veka došlo je do velike popularnosti kung fu-a,zahvaljujući najprije kung fu filmovima/Bruce Lee/.Koristeći ovu opštu ljudsku znatiželju i interesovanje za treniranje kung fu veštine došlo je do pojave velikog broja kvazi stručnjaka iz ove oblasti.Sa obzirom da nije bilo nikakve organizacije koja bi obučavala instruktore za kung fu stilove/veštine/ došlo je do samoukog učenja ili poimanja ove veštine od mnoštva učitelja koji sa željom da što više ljudi privuku u svoje borilačke škole.Naime sam kung fu je uopšteni naziv za kineske borilačke škole i sadrži preko 600 različitih veština i još mnoštvo raznih ogranaka koji se utolikoj meri mogu razlikovati da neki npr.podsećaju na neku vrstu do tada poznatog boksa a neki pak sadrže vežbe meditacije ili učenje o dugovečnosti ili imitaciju pojedinih vrsta životinja.Ta moda i nije toliko dugo trajala,tek negde do ranih 90-ih kada je gotovo i sve stalo.Tada su u mnogi karatisti i drugi/koji nisu bili kompetentni/,koji su do tada podučavali nekakav kung fu i imali popularne nunchaku škole/Nunchaku je ustvari poljoprivredna alatka kojom su seljaci u Kini mlatili pirinač/sve to ostavili jer nije više bilo popularno,čak su se neki počeli tome i podsmevati.Moda kao i ljudi su bili zasićeni i tražili su nešto drugo,a samom kung fu-u je naneta ogromna šteta.Samo po sebi je jasno da je zbog filmova i Bruce Lee-a,koji je prvobitno trenirao Ving Tsun kod majstora Yip Mana ovaj stil bio i najpopularniji i najtraženiji.Bruce Lee odlazeći u USA umesto do tada naziva koji je masovno korišćen za ovu istiu veštinu počinje sve više koristiti naziv Wing Chun.Da bi kasnije stvorio i svoju veštinu Jeet Kune Do.Ubrzo i drugi učenici Yip Mana kao npr. Dr Leung Ting uvodi naziv Wing Tsun,jer je navodno ustanovio da u kineskom pismu ne može se izraziti slovo v nego samo slovo w.Dok je gospodin Cheung napravio svoj Tradicionalni wing chun govoreći kako je to jedino prava veština od Yip Mana,koju je gospodin Man samo njemu pokazao jer ga je najviše voleo ili šta već...Inače na ovim prostorima/SFRJ/ najprije se pojavio Wing Tsun od dr Leung Tinga,kojega je doktor delio na apotekarsku kašičicu.Tako da je pokazivao samo osnovne stvari iz ove veštine,pa se nije mnogo ni odmaklo u samoj veštini.Nešto kasnije Sifu Cheung širi svoj Tradicionalni wing chun,u kome je više bilo važno da se veruje u to što se tvrdi,nego da ima neku funkciju ili pak nešto orginalno da se nauči.Sifu Cheung je uspostavio takav sistem treniranja i obuke gde su gotovo svi koji su učestvovali ili bili na par seminara dobijali nekakva zvanja i diplome,za šta je sve lepo naplaćivao.To je tada mnogima i odgovaralo jer su tada mogli otvarati svoje škole,a sama veština više i nije bila toliko bitnija od profita.Sledeći ovu dvojicu i drugi Yip Manovi učenici /koji su mogli samo biti na par treninga,ili se samo slikali sa gospodinom Manom/počinju praviti nekakve svoje škole.Neki su ispred imena veštine dodavali svoje ime i slično...